Saturday 7 June 2008

Gornji Šeher

Nedavno sam pročitala članak u Nezavisnim novinama u kojem se opisuje Gornji Šeher dok je pamtio bolje dane. Nepravedno zapostavljen, sada liči samo na ruine, a pamti toliko mnogo.

Odlomak:

„Nekada poznata kao čaršija sa folklorom stare Bosne, u kojoj su se uzdizale kuće i čardaci nad Vrbasom, ovo naselje iza sebe ima bogatu kulturno-istorijsku baštinu. Karakterističan je po termalnim izvorima, najstarijim objektima sa sumpornom ljekovitom vodom, kao i česmama starim nekoliko vijekova. Još u doba turske vladavine u njemu je podignuto i nekoliko banja kojima su se oboljeli od reumatizma i raznih kožnih bolesti liječili u sumpornoj vodi čija je prirodna temperatura do 34 stepena Celzijusa. U blizini postojećih kupatila je pronađeno dosta rimskog novca, koji dokazuje da su mineralni izvori u ovom dijelu Banjaluke bili poznati i starim Rimljanima.

Mahala Ilidža, jedan dio ovog banjalučkog naselja, dobila je naziv po toplim, ljekovitim izvorima između kojih je išao potok tople vode, spuštajući se u Vrbas. I danas se tu, poznatom kao mjesto Vrućica sakupljaju Banjalučani i rashlađuju u tople dane.

Osim po nekadašnjim radnjama raznih zanatlija, Gornji šeher je poznat i po brojnim česmama. Najstarija česma nalazi se na Grabu i iz rimskog je doba. Iako je vrijeme izbrisalo natpis na njoj, tako da se ne zna ko je i kada podigao, pretpostavlja se da je stara nekoliko vijekova. Pitka voda i danas teče iz njene dvije lule.

Ovaj dio grada jedinstven je po svojim arhitektonskim i urbanim specifičnostima, kulturnom baštinom i umjetničkim rukotvorinama. Istina, neke kuće građene u starobosanskom stilu su već srušene i oronule, ali neke se još brižljivo održavaju. Unutrašnjost tih kuća nekada su bili pravi muzeji. Sećije prekrivene vezenim radovima, čipkama, stare bakarne mangale, danas se mogu pronaći samo u rijetkim od njih.

I upravo u Šeheru 1580. godine podignuta je prva kuća, a bila je vlasništvo begovske porodice Šeranić. Šeranići su bili bogati zemljoposjednici i jedna od najbrojnijih porodica Gornjeg šehera. Zna se da je ta kuća bila prva pokrivena biber-crijepom početkom austrougarske okupacije, pošto je skinuta dotrajala šindra.“

A sada Šeranića kuća, Ilidža, mahala….izgledaju ovako:











O Šeranića kući možete saznati više ovdje: http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1825

Dodatak:
više o Šeranića kući u knjizi "Šeranića kuća": http://picasaweb.google.com/fotkanje/SeranicaKuca

više o gradnji bosanskih kuća u Banjaluci u knjizi "Bosanska kuća": http://picasaweb.google.com/fotkanje/BosanskaKuca

2 comments:

Anonymous said...

Dobar dan Melisa,
sasvim slucajno sam naisla na tvoj blog i jako mi se dopao, jer i sama volim da skljocam. To je jedino sto mi koliko toliko ide od ruke. Svidjaju mi se slike koje si napravila. Nisam naravno stigla sve da pregledam ali sam se uvjerila da imamo i slicne interese , barem kad je u pitanju cvijece.
I ja cesto pravim fotose sa cvijecem, ali bih radije fotografisala izraze na ljudskim licima. Medjutim to ne radim jer vecina ljudi ne voli da se slika posto ispadnu 'ruzno' po njihovom misljenju. Steta. Ako insistiras onda se uspetljaju i to vise nema spontanosti koju sam ja zeljela.
Ove razglednice Sehera, a i sve ostalo sto sam pregledala je divno. Seher, kao da spava stoljetni san Trnoruzice i kao da ceka svoje stare stanovnike da se vrate. Zao mi je da je Seranica kuca tako propala. Iskreno se nadam da ce jednog dana biti restaurirana.
Draga Melisa, zelim ti svako dobro i nemoj posustati u svom 'skljocanju'.
Emira

škljocalica said...

Hvala, Emira.

Iako postoje regulacioni planovi kojima bi Seher i Novoselija mogli izgubiti i ono malo duse sto je jos imaju, cini se da se odgovorni bude, dizu glas, Komisija za ocuvanje nacionalnih spomenika je obavijestena o tim namjerama, ali i o generalnoj zapustenosti ovih dijelova grada.
Mislim da ce apeli za pomoc i konkretnu akciju ipak uroditi plodom. Inace ce Banjaluka biti jedini grad u ovoj zemlji bogate istorije koji nece imati svoje staro jezgro, nesto sto pametni ljudi u drugim gradovima koriste kao turisticki potencijal i njeguju to svoje kulturno-istorijsko blago.

Jos jednom Vam zahvaljujem za komentar i zelim svako dobro!