Prvi puta nakon dugo, dugo vremena sam vidjela svešteno lice da radi. Ne da radi svoj posao, nego nešto fizički zahtjevno. Iz štale je izišao kako bi odgovorio na moje "ima li koga?". Poslije se i sam smijao tom mom zapažanju, kaže "jednih li vremena, kad je čudo da pop radi!". Nisam ga baš ni morala tražiti, sva su vrata bila otvorena, ali smatram da je pristojno javiti se domaćinu, pitati šta se smije, a šta ne.
Interesovalo me je da vidim na šta je manastir sad nalik, jer kad sam posljednji put išla tim krajem još je bio u ruševinama. Ovdje se može pročitati nešto više o njemu i vidjeti slike kad je bio razoren: http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1815
Crkva je potpuno obnovljena, kao i jedan konak, na ostatku se radi kako sredstva stižu.
Bilo mi je jako neobično vidjeti palmu ispred pravoslavne crkve. S tim se prizorom nisam nikada do sada srela.
Interesovalo me je da vidim na šta je manastir sad nalik, jer kad sam posljednji put išla tim krajem još je bio u ruševinama. Ovdje se može pročitati nešto više o njemu i vidjeti slike kad je bio razoren: http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1815
Crkva je potpuno obnovljena, kao i jedan konak, na ostatku se radi kako sredstva stižu.
Bilo mi je jako neobično vidjeti palmu ispred pravoslavne crkve. S tim se prizorom nisam nikada do sada srela.
Posts
No comments:
Post a Comment