Tuesday 6 April 2010

Vranduk

Prirodno-zemljopisnim položajem Vranduk je čuvar ulaza u srednju Bosnu, pošto leži u samom vrhu strme i nepristupačne klisure. Istovremeno utvrda predstavlja jezgru razvoja ovog pitoresknog naselja. Grad se nalazi na vrlo važnom strateškom putu koji je dolinom Bosne iz Visokog vodio ka rijeci Savi, od koje je Vranduk udaljen 143 km. Pored vojno-strateških razloga, ovaj put je, naročito u srednjem vijeku i u kasnijim periodima, bio interesantan za trgovce. Ovdje je oduvijek bila brana za prolaz iz srednjeg u porječje gornjeg toka Bosne.

Vranduk se nalazio u srednjovjekovnoj župi Brod, jednoj od 7 župa srednjovjekovne Bosne koja se kao zemlja pojavljuje u povijesnim dokumentima polovicom X. stoljeća. U periodu od XIV. stoljeća do 1463. godine, Vranduk je banski, a zatim kraljevski grad koji je pripadao Kraljevoj zemlji. U to doba je bio i jedini utvrđeni grad u župi Brod.

Kao kraljevski grad, Vranduk je bio jedan od važnih ciljeva u pohodima ugarske vojske protiv bosanske države. Prvi put se spominje u pismu dubrovačke vlade ugarskom kralju Žigmundu od 11. ožujka 1410. godine.

U svom pohodu na Bosnu 1697. godine, Eugen Savojski, uočivši težinu osvajanja Vranduka, odlučio je da ovaj grad zaobiđe.

http://kons.gov.ba/main.php?mod=spomenici&extra=Odluke&action=view&lang=1&id=2528











ostatak slika je tu: http://picasaweb.google.com/fotkanje/Vranduk#

Monday 5 April 2010

Bobovac

"Ovo topografski istaknuto mjesto korišteno je u odbrambene svrhe još u brončanom i starijem željeznom dobu (II milenijum do 400 godine prije naše ere (lokalitet Gradina kod istočne kule na Visu). Iz antičkog doba po cijelom lokalitetu nalažen je krovni crijep, a ostaci najranije arhitekture (IV-VI vijek) na Bobovcu vidljivi su na sjevernom zidu glavne kule kraljevskog dvora.
Podaci iz pisanih izvora za vrijeme bosanske srednjovjekovne države obuhvataju period od 1350.-1463. godine. Za osmanski period dokumenti sežu do 1626. godine kada je definitivno napušten, jer je napredovanjem Osmanlija ka sjeveru i proširenjem zauzete teritorije izgubio stratešku važnost. (P. Anđelić, 1972., 139-144, kratka regesta svih pisanih dokumenata za period 1350.-1463. H. Kreševljaković, 1953., 17-19, pisani dokumenti za period 1502-1626).
Kao stolno mjesto bosanskog bana Stjepana II Kotromanića koji je preduzeo prve korake na njegovoj izgradnji nešto prije polovine XIV vijeka, zatim bosanskih kraljeva od Tvrtka I do Tomaša, tj. do 1461. godine, Bobovac je bio ključ bosanskog kraljevstva. Zato se pri pokušajima da se domognu bosanskog prijestolja ili pri rušenju bosanske države, jurišalo na Bobovac. Grad je kao kraljevsko sjedište bio administrativno - vojni centar bosanske države, a u njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu su sahranjeni bosanski kraljevi Ostoja, Tvrtko II i Stjepan Tomaš. Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.-1463.), zbog neposredne opasnosti od Osmanlija, prenosi kraljevski dvor u Jajce. Po zauzeću grad Bobovac je iz opravdanih, strateških razloga razoren 1463. godine, što su potvrdila i arheološka istraživanja, a zatim su Osmanlije na ruševinama kraljevskog dvora podigle neophodne objekte za njihov boravak u gradu (1463-1626)."

http://kons.gov.ba/main.php?mod=spomenici&extra=Odluke&action=view&lang=1&id=754

Dolazak stazom iz pravca Kaknja/Kraljeve Sutjeske
















ostatak fotografija u galeriji na: http://picasaweb.google.com/fotkanje/Bobovac#

preporučena literatura, P. Anđelić "Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću": http://www.scribd.com/doc/66936552/Pavao-An%C4%91eli%C4%87-Bobovac-i-Kraljeva-Sutjeska 

http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vijesti/16511/Blago-iz-BiH-na-svjetskim-aukcijama.html